Share
Republika Srpska: Građani u kafanama popiju 100.000 prosječnih plata!

Republika Srpska: Građani u kafanama popiju 100.000 prosječnih plata!

U hotelima i restoranima Srpske prošle godine je potrošeno više od 40 miliona maraka! Računica kaže da je u ovim objektima dnevno u prosjeku popijeno i pojedeno 110.000 KM.

Podaci Zavoda za statistiku RS pokazuju da je u preduzećima koja se bave ugostiteljstvom promet u posluživanju hrane i pića prošle godine iznosio 40,9 miliona KM.

Prema nekim procjenama, promet u kafanama i kafićima za najmanje duplo veći je od onog u pomenutim ugostiteljskim objektima, što znači da građani na iće i piće skrše oko 80 miliona KM.

To, praktično, znači da, uprkos krizi koja i dalje drma ove prostore, za kafanskim stolovima ostavimo iznos koji je dovoljan da se isplati 100.000 prosječnih plata ili čak 235.000 prosječnih penzija.

U ovoj računici ne bi bilo ništa spektakularno, da u RS od ukupno 250.000 zaposlenih, polovina ne radi za platu manju od 610 KM, što, jednoj četvoročlanoj porodici, ni približno nije dovoljno ni za hranu.

S druge strane, zvanični podaci javnih fondova pokazuju da je oko 74.000 radnika prijavljeno na minimalac, dok se procjenjuje da na crno u Srpskoj radi više od 80.000 ljudi.

O penzionerskom standardu suvišno je i govoriti, s obzirom na činjenicu da njihov prosjek iznosi tek 340 KM, što znači da dnevno moraju da se uklope u nekih desetak maraka od kojih moraju da izdvoje za režije, lijekove, hranu.

Uprkos prilično bijednim budžetima većine građana RS, promet u kafanama očigledno ne ispašta. To potvrđuju i pune bašte, čak i u samom špicu radnog vremena, da se prosto nameće pitanja ko u ovoj državi uopšte i radi. Još je veća nedoumica odakle ljudima pare, kad i ptice na grani znaju kakav nam je standard, odnosno, da većina građana jedva krpi kraj s krajem i bukvalno živi od danas do sutra.

Ekonomisti ističu da su kafane mjesta u kojima se vode poslovni razgovori, dok se poslovi uglavnom sklapaju u restoranima.

– Međutim, pored poslovnih ljudi i onih čiji su džepovi dublji, mušterije ugostiteljskih objekata su i nezaposleni i studenti. Jednostavno, takav smo narod, da ćemo štediti na nekim prečim stvarima, samo da bismo otišli u kafić – kaže ekonomista Zoran Pavlović.

Iz Udruženja radnika u ugostiteljstvu i turizmu RS konstantno poručuju da je, uprkos statističkim brojkama, promet u ugostiteljskim objektima u padu.

– Prošla su zlatna vremena kad su gosti “obrtali” po nekoliko tura, ne gledajući koje piće koliko košta. Danas dvije osobe po dva sata sjede uz dva čaja ili dvije kafe i to je to. S druge strane, naš mentalite je takav da ćemo radije potrošiti koju marku u kafani, nego na nešto drugo, možda korisnije, ma koliko to čudno zvučalo – kažu ugostitelji.

Desetiname miliona maraka spiskanih u kafanama i restoranima ipak najčudnije zvuče penzionerima, koji svojim mjesečnim primanjima ne mogu da podmire ni one najosnovnije potrebe.

– Zaista je nejasno odakle ljudima u RS, prije svega omladini, tolike pare. Naravno, među kafanskim gostima svakako su i oni imućniji građani, za koje su cehovi, ma koliki bili, prava sitnica – kažu u banjalučkom Udruženju penzionera.

Za kafu 160 miliona KM

Tokom prošle godine u BiH je uvezeno alkoholnih pića u vrijednosti 187.6 miliona KM, od čega se skoro 70 odsto odnosi na pivo, podaci su Spoljnotrgovinske komore.

Po količini ispijene kafe i ispušenih cigareta, građani BiH konstantno su u samom vrhu mnogih listi, bez obzira na to što je riječ o prilično skupim navikama. Prema analizama agencije za istraživanje tržišta „Gfk“, na kafu godišnje potrošimo više od 160 miliona KM, po čemu smo u evropskom vrhu.

(EuroBlic)

Leave a Comment